Motivirani potrebom da se afirmiraju procesualni, hibridni i eksperimentalni pristupi performansu mimo spektakla, ovim programom Čvorišta distanciramo se od uvrježenog razumjevanja performansa na razini jednoznačne geste, jednostavnog čina ili akcije kao aspekata unutar kojih su “performance” koncipirala umjetnička strujanja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

 

Svjesne da se značenja njihovih izvedbi stvaraju u suradnji s publikom, umjetnice upetljane u ovu treću cjelinu Čvorišta, na različite načine oblikuju dogovor dijeljenja vrijeme-prostora. Strategijama improvizacije i inscenacije u svojim prakasama istražuju različite mogućnosti prisutrnosti i formata izvedbi. Koristeći se govornim iskazom, bilo da se radi o jedan na jedan čitanju iz špila karata (Adrijana Gvozdenović) radionici pisanja i učenja teksta napamet (Karen Nhea Nielsen) ili one-take snimci glasa (Natasha Nedelkova), te tijelom kroz koreografije prisjećanja i auto meta-fikciju (Tara, Iva Nerina Sibila, Ana Jelušić), umjetnice Čvorišta pozivaju publiku na čitanje refleksija konteksta i obrazaca kulturne produkcije koje stvaraju njihove ideosinhratske veze i relacije između različitih izvedbom aktiviranih materijala.