izjava umjetnice

artist statement

On Bending Yesterday’s Weight
                                                                                      – Aligning Matter Into Presence meditates on the idea of ruin as an exhaustion of the ways in which we conceive of elapsed time, the present and the time to come. If we say that what is to come depends on a sense of urgency in order to awaken a need to carefully designate and preserve specific moments, then the experience of the present plays an important role: the moment ‘now’ is nothing but a continuum of the past. Recognizing the present as historical is a laborious chore. It calls us to defamiliarize with the present in order to conceptualize our experiences and create a new relation to our past.


Disclosing the capacity of a seemingly latent object to guide the way we conceive our surroundings, in the frame of this exhibition I wonder how preserving an object can alter the way in which relations are continued. I foreground that if we want to maintain the meaning of an object then preservation needs to be approached differently. Actively referring to an existing object in space, the work proposes ways in which the gesture of preserving can be freed from its constricting nature. While making space for an object to perform receptivity, in my work, I am interested in finding out if a shift in our attention from the materiality of things towards the support structure which allows for immediate contact can prevent possible future damage? 

2010. zajedno s Anastasijom Pandilovskom pohađao sam Školu primijenjenih umjetnosti Lazar Ličenoski u Skoplju. Tada su ravno iz ateljea naših profesora počele iznicati prve skulpture koje su sasvim zakopale grad u kojem smo odrastali. U trenu kada je Skopje2014 završen ni ja ni Pandilovska nismo više živjeli u Skoplju, a svaki povratak i dalje predstavlja suočavanje sa stanjem proizvedenim ovim izmještanjem. Razumijevanje efekata izmještanja, distance, zatvaranja i urušavanja prostora postali su glavni motivatori naših praksi te su i glavna tema ne samo ove instance Čvorišta već i nadolazeće publikacije.

 

U prostoru 7ice, kroz gotovo arheološki pristup afektivnom, Pandilovska geometrijsko prostornim odrednicama raščlanjuje prostor na njegove označitelje. Stvarajući u njemu punktove poput isceniranih iskopina od linija, otisaka i sedimenata Pandilovska otvara prostor za drugačije iskustvo materijalnosti prostora ukazujući na unutarnje strukture čije su naši doživljaji gradbeni dio.

Izložba je originalno planirana pod imenom ‘Čvorište u linijama tragova budućeg propalog’ kao dupla ekspozicija Anastasije Pandilovske i leipziškog umjetnika Mark Fridvalzskog čija je intervencija na kraju poprimila oblik plakata između stranica publikacije ‘Čvorište neizrečenih činjenica i očitih propusta’ čiji je launch planiran za srijedu 18.12.2019.

 

— iz najave, Marko Gutić Mižimakov

♡ 2020 Čvorište. Kopiranje je čin ljubavi. Slodobno kopirajte i dijelite dalje.

♡  2020 The Hub. Copying Art is an act of love. Please copy and share.