Prvi blok susreta odvio se u obliku trodnevnog LABa koje je za fokus imao istraživanje samih metodologija rada, u smislu akumulacije potencijalnih/mogućih umjetničkih praksi te razvijanje pedagoških alata. U LABu su sudjelovale Ivana Bojanić, Viktorija Bubalo, Marko Gutić Mižimakov i Ana Jelušić.

Prijedlozi za istraživanje proizašli su iz iskustva somatskih tehnika te su se bazirali na implementiranju specifičnih tjelesnih obrazaca radi akumuliranja vokalnog sadržaja i pronalaska mogućih polazišta za zvuk.

Prevladavalo je pitanje načina na koji je moguće raspodijeliti pažnju te proučavanja uvjeta pod kojima bismo mogli somatske principe rada na tjelesnom prenijeti u načine na koji razmišljamo o kreiranju materijala, ranjivosti i su-postojanju uopće.

Nasuprot ideji da je glas nešto što treba osloboditi, probuditi, spoznati onaj “pravi” i ostale sugestije koje nam govore da ovo gdje jesmo nije već dovoljno, polazimo od mjesta poštovanja onoga što “već je” i uzimanja u obzir onog glasa koji je već tu.

Drugi blok odvija se kao nastavak povezivanja tjelesno-somatski-vokalnog iskustva, uz naglasak na fokusiranje pažnje prema zajedničkom zvuku kroz instant izvedbene sesije po  principu “zvučnih kupki”. Slijedivši ideju da je glas medij koji vibracijom može doprijeti do kosti, tkiva i tekućina u tijelu te samim time raslojiti granice načina na koje nam je uobičajeno povezivati se, zanima nas kako individualno intimno iskustvo može koegzistirati sa pažnjom na kolektivni događaj u momentu gdje su participanti ujedno i publika, i oni koji proizvode i oni koji osjećaju.